opet libanon

Razlika između "blogovanja" i starih pisaćih strojeva ogromna je, dakako. Međutim onaj tko je gotovo cijeli život proveo uz jedan ili razne pisaće strojeve, treba da zna da to nisu obični strojevi. Oni su poluzaboravljeni nositelji prošlosti, čak i one za koju se nikad ne biste sjetili da je postojala. Ti jednostavni strojevi - gledajući danas - pisali su, a možda, iako zvuči romantično i nevjerojatno pamtili su događaje. Jedan grublji otisak prsta na stroju sjećao se često bolje od vas onoga što je donio neki trenutak kojega se sada ne volimo ili ne želimo ni sjetiti. Bili smo možda i zazorni i nepošteni u tekstovima ali naši tadašnji "roboti" pamtili su sve, što je za nas veoma često intrigrantno poučno i možda čak nadahnjujuće. Prema tome, te stare uglavnom crne "makine" imaju više znanja nego što ga se mi sjećamo ili želimo sjećati. Sad, kad smo na "blogovnju", moramo reći da nam se nakon "ukucavanja" raznih tekstova, materijala i slika u svijest koja nije zaposlena u trenutku kada pišemo, već vrlo odlučno pamti što joj je rečeno, stanje se izmijenilo, pa se mnogi još boje pristupa kompjutoru, jer djeluje bez topline, bez razloga da se s njim postupa kao s pisaćim strojem. A ipak bez "blogovanja" nema budućnosti.

Smatram da je EU totalno podijeljen oko katastrofe u Libanonu. Nevjerojatno je da se gotovo svakog dana mijenjaju stajališta četiriju velikih zemalja u EU, a stajališta ostalih malih zemalja članica gotovo da nisu zanimljiva, niti ih itko pita za ozbiljno mišljenje. Međutim, Libanon i ako umre neće umrijeti, zato što su se događaji u toj zemlji u tolikoj mjeri zapetljali prošlošću, koja gradi sadašnjost, da je gotovo nemoguće objasniti što se ima dalje dogoditi. A ono što će se dogoditi trajati će godinama i ne samo na prostoru zbivanja, već i u Europi, ali i u cijelom svijetu. Narušeni su i neki ideali (zamislite ima ih i u tom dijelu svijeta), ne grade se novi, a svi koji sudjeluju - izravno ili neizravno - u događajima u Libanonu imat će nažalost vremena da o svemu tome ne samo promisle, već da i plate punu cijenu, a nakon Libanona cijene ni u kojem području neće biti iste, već će dakako biti veoma visoke, a njihova "visina" tek se blago određuje u ovom trenutku. Slijedeći trenuci slijedit će veoma brzo. To je najkrače što se može reći o događajima u Libanonu, oko Libanona i cijele svjetske - neminovne - libanizacije.Kad kažemo "libanizacija" onda mislimo na 48 000 kvadratnih kilometara prostora, na kojem se u posljednjih 35 000 godina vodilo 11 ratova, a to područje bilo je osamnaest puta dijeljeno, pa se pitamo slijede li nove slične godine, rat je već tu, a s njim i vrlo lukavo dijelenje teritorija.